Stanje pčelinjih društava – u januaru se nastvlja poluaktivno stanje pčelinjih društava u zimskom klubetu. Pošto potroše nepoklopljeni med, pčele otkrivaju male površine poklopljenog meda sa kojim su u kontaktu.
Zimovanje pčela je u tijesnoj vezi sa fiziološkim procesima u njihovom debelom crijevu. Ukoliko zima odmiče u debelom crijevu se gomilaju sve veće količine nesvarenih ostataka hrane, pa mu se povećava zapremina.
Kada se preko zime često uznemiravaju, pčele troše više hrane i debelo crijevo im se prije vreman ispuni, a to prouzrokuje dijareju. Zimovanje može biti nepovoljno i kada je med u saću kristalisao, što se najčešće događa ako je med od repice ili medljikovca. U tom slučaju, pošto otvore ćelije, pčele isisavaju tečni med, ali ne uspijevaju da rastvore kristalčiće. Tada pčele umiru od gladi, mada u saću ima meda.
Treba imati u vidu da zimovanje pčela sa nekvalitetnom hranom slabi njihov organizam i čini ga neotpornim prema nozemozi.
Da bi se blagovremeno oslobodile nagomilanih nesvarenih ostataka hrane u debelom crijevu, pčee za oblijetanje koriste i kratkotrajno otopljavanje vazduha u sunčanim časovima preko zime. Zimsko oblijetanje ima veliki sanitetski profilaktički značaj, tim prije što poslije izlijetanja znatan dio iznurenih pčela i pčela koje lahko oblijetaju ili već zaraženih, ne uspijevaju da se vrate u košnicu.
Ukoliko je vrijeme hladnije, utoliko pčelinje društvo troši više hrane za održavanje optimalne temperature u klubetu. Pčele slabijih društava ulažu veće fiziološke napore za stvaranje toplote. Sasvim slaba društva mogu da uginu od hladnoće pri dugotrajnim oštrim zimama. Zbog toga u jesen treba blagovremeno pojačati slabija društva ili ujediniti dva ili tri u jednu košnicu, da bi se bolje grijala.
Kada su zime toplije, mlade matice u snažnim društvima počinju da polažu jaja još krajem januara.
Šta treba da radi pčelar? U toku januara pčelar i dalje pazi da se ne remeti spokojno zimovanje pčelinjih društava. On kontroliše njihovo stanje, jedanput-dvaput ih prisluškuje, a ukoliko je potrebno, prihranjuje gladne pčele, da ne bi uginule.
Ako se desi da su pčele neuspješno pripremljene za zimovanje ili napadnute, pa im je zimsko klube rastureno i one su usljed toga promrzle, pčelar je dužan da odmah preduzme mjere za njihovo spasavanje. Kada pušu hladni vjetrovi, poletaljke se mogu podići, čime se sprječava prodor hladnoće. Kod slabih društava i rezervnih matica ulazi privremeno mogu biti potpuno zatvoreni.
Uspješno zimovanje pčelinjih društava je od velikog značaja za život društva i očuvanje vitalnosti pčela za proljeće. Zbog toga, nezavisno od rada koji je uložio u pripremanju pčela za pravilno zimovanje, pčelar je dužan da i preko zime kontroliše stanje društva, kako bi spriječio eventualne neprilike i u slučaju potrebe pružio hitnu pomoć pčelama.
Kada su košnice duže zatrpane snijegom koji je „uhvatio koru“ ili kada im je ulaz zaleđen i spriječeno strujanje vazduha, pčelinja društva (naročito najjača) mogu da se uguše usljed nedostatka vazduha i suvišne vlage. Zbog toga treba otkloniti snijeg ili led od ulaza, a same košnice ostaviti pod sniježnim pokrivačem, koji ih štiti od hladnog vjetra. Donji ulaz košnice može se zapuštiti i od tijela uginulih pčela, koje treba izvaditi pomoću iskrivljene žice.
Ako je uginuće prouzrokovano nekvalitetnom hranom ili oboljenjem od nozemoze, onda se može vidjeti da su trbušćići pčela jako naduveni i iz košnice dopire težak miris. U takvom slučaju na prednjem zidu i na poletaljci kao i po snijegu ima mnogo tamnih fleka od dijareje (ukoliko su pčele već izlazile na oblijetanje). Ako ima mnogo kristalića meda, to pokazuje da je med kristalisao. Ukoliko u košnicu uđu miševi, od pčela ostanu samo glave, trbuhšni članci, krila i noge, dok su im grudi pojedene (jer na njima ima mišića).
O stanju pčelinjih društava preko zime može se suditi i po zvuku koji pčele odaju kada ih pčelar prisluškuje. Osluškivanje pčela se vrši pomoću obične elastične cijevi, čiji se jedan kraj postavlja na ulaz košnice, a drugi na uho. Ukoliko se čuje spokojan i ravnomjeran dobar zvuk, koj se na lahko kucanje po košnici združeno pojačava, to znači da je pčelinje društvo u dobrom stanju.
Kada se čuje slabi šum, koji podsjeća na šuškanje suhog lišća i ukoliko pri lakom kucanju po košnici pčele odaju slabi zvuk, to je siguran znak da je saće u košnici prazno i da su pčele gladne. Ukoliko pčele odaju raznoglasan zvuk, sa pojedinim „tužnim“ zvucima, vjerovatnoća se da je društvo ostalo bez matice. Pri jačem uznemirenju, koje je prouzrokovano nekvalitetnom hranom ili prisustvom miševa, osim navedenih znakova u gnijezdu se čuje i uzenmiren alarmantan zvuk.
Brojevi nastradalih društava se upisuju da bi im se odmah ili u narednim povoljnijim danima pružila pomoć. Ukoliko vrijeme nije pogodno za otvranje košnica, složenije manipulacije – pregledi, promjena saća sa hranom, davanje matice ili spajanje društava, kao i eventualno oblijetanje radi pražnjenja pčela, obavljaju se u prostorijama.
Spašavanje promrzlih pčela
Kako ljeti, tako i u toku zime temperature tijela pčele, kada je u stanju mirovanja, nije stalna, već zavisi od temperature okolnog vazduha. Samo za vrijeme letenja temperatura pčele je viša za 4-5 stepeni od temperature vazduha. Kada su pčele u mirovanju pri temperaturi od 7 do 9 stepeni, one su djelimično ukočene, kad je temperatura 2 – 5, ukočenost nastupa poslije 15 do 20 minuta.
Povećanjem temperature one se aktiviraju. Medonosne pčele ne mogu živjeti dugo vremena u stanju nabioze, tj. ne mogu da prezime u ukočenom nepokretnom stanju sa jako smanjenom životnom aktivnošću i da se preko zime ne hrane.
Zbog toga su se u svome razvoju pčele prilagodile tome da se zimi hrane zalihama, koje su uskladištene u saću. Stoga se u zimskom klubetu one nalaze u poluaktivnom stanju, koje im obezbjeđuje neophodnu toplotu.
U slučaju da se preko zime neka košnica prevrne i promrzle pčele rasture po zemlji ili snijegu, one mogu biti spašene ako se ubrzo sakupe i ako temperatura nije bila suviše niska. Sakupljene pčele, zajedno sa košnicom ili saćem, treba unijeti u toplu sobu (15 – 20 stepeni). Pošto se razmrdaju, lako se naprskaju toplim šećernim sirupom.
Gnijezdo se sređuje, provjerava se da li je matica tu i tek se tada zatvara košnica i iznosi u hodnik prostorije da bi se stovrilo zimsko klube. Poslije nekoliko sati košnica se pažljivo prenosi na njeno stalno mjesto.
U slučaju da se matica izgubila, pčele se pripajaju nekom slabijem društvu (to se vrši u zatvorenoj prostoriji). Kada je zajedno sa pčelom spasena i matica, treba odmah, čim počne da polaže jaja ( u februaru), provjeriti da nije usljed prehlađivanja slučajno postala trutuša. Takvu maticu treba odmah zamijeniti.
izvor-bhpcelar