1. ŠTA JE BRUCELOZA?
Bruceloza je zarazna bolest životinja i ljudi uzrokovana bakterijama (nevidljive
golim okom) iz roda Brucella koja nanosi ogromne ekonomske štete u
stočarstvu a predstavlja i značajan zdravstveni problem jer od ove bolesti
godišnje oboli više od 50 000 ljudi širom svijeta.
2. KAKO SE BOLEST PRENOSI ?
Bruceloza se među životinjama prenosi direktno (kontakt sa posteljicama,
pobačenim plodovima, plodnim vodama, vaginalnim i materičnim iscjedkom) i
indirektno (ako se na paši miješaju zaražena i zdrava stada ili kontaktom sa
okolinom u kojoj se nalaze bakterije kao što je đubre, pašnjak, voda itd). Većina
zaraženih mužjaka tokom čitavog života izlučuje brucele putem sjemena.
Prirsustvo uzročnika u vimena ili okolnim limfnih čvorovima rezultira stalnim
ili povremenim izlučivanjem brucela mlijekom, a predstavlja važan izvor zaraze
za mlade životinje koje se mogu zaraziti i preko materice. Kod zaražene
jagnjadi i jaradi brucele se nastane u limfnim čvorovima crijeva i tako se mogu
izlučivati u vanjsku sredinu balegom. Bolest kod zaražene mladunčadi javi se
tek kada dostignu spolnu zrelost.
Ovčarski psi mogu također širiti brucelozu preživara ali i sami oboljeti. U
uslovima veće vlažnosti, nižih temperatura bez sunca brucele mogu preživjeti
nekoliko mjeseci u vodi, pobačenom materijalu, đubretu, vuni, sjenu, opremi i
odjeći. Brucele su u organskom materijalu (prašina, zemlja) otporne i na
sušenje.
Najčešći izvori bolesti za ljude su kontakti sa pobačenim materijalom zaraženih
životinja preko sluznica, konjunktiva i ozlijeđene kože kao i ishranom
nedovoljno nekuhanih mliječnih i mesnih proizvoda. Laboratorijski radnici,
mesari i ljudi zaposleni u preradi vune obično se zaraze udisanjem uzročnika
prisutnog u tkivima ili vuni.
Zabilježene su i infekcije veterinara prilikom nezgoda prilikom uzorkovanja krvi
ili radu sa živim brucela vakcinama (ubod iglom). Prenos bruceloze sa čovjeka na čovjeka je veoma rijedak a bolest se može
prenijeti seksualnim putem, transplatacijom koštane srži, transfuzijom krvi i od
majke na dojenče.
3. BRUCELOZA LJUDI
Nakon zaražavanja pa do pojave prvih simptoma bolesti obično prođe od pet
dana do tri mjeseca (najčešće dvije sedmice) bruceloza se javi iznenada praćena
prehladi sličnim simptomima kao što su groznica, glavobolja, bolovi u
zglobovima, bolovi u mišićima, umor i dr.
Obilno znojenje se javlja naročito noću, kašalj, a ponekad i grudna bol. Od
probavnih poremetnji zabilježeni su gubitak apetita, mučnina, povrćanje, smjena
proljeva i zatvora, naročito kod odraslih. Kod mnogih pacijenata simptomi traju
od 2 do 4 sedmice nakon čega slijedi spontani oporavak. Kod drugih se razvija
intermitirajuća groznica i drugi simptomi koji slabe i pojačavaju se u
intervalima od 2 do 14 dana. Kod ljudi sa ovakvom «undulentnom» formom
opravak nastaje za 3 do 12 mjeseci. Klinički znaci se mogu ponoviti (relaps)
mjesecima nakon početne infekcije čak i nakon uspješne terapije. Najčešće
komplikacije bruceloze su upale zglobova, oboljenja kičme, testesa, jetre, kože i
dugotrajni umor. Nervna forma bruceloze koja se može karakterizirati upalom
mozga, moždanih ovojnica i dr. zabilježi se kod 5% pacijenata. Ipak najvažnija
komplikacija bruceloze je endokarditis (upala srčanih zalistaka) zbog čega može
doći i do smrtnog ishoda.
Simptomi bruceloze kod trudnica mogu biti prijevremeni porodi ili rađanje
novorođenčadi manje porodne težine sa respiratornim poremetnjama i žuticom.
Bruceloza ljudi se može prevenirati kontrolom infekcije životinja. Termička obrada (kuhanje) proizvoda životinjskog porijekla, dobra higijena i nošenje
zaštitne odjeće i opreme su važne mjere u prevenciji bruceloze naročito ljudi
rizične skupine zanimanja (farmeri, veterinari, mesari, laboratorijski radnici).
Dugotrajna terapija antibioticima daje dobre rezultate a u slučaju endokarditisa
neophodan je hirurški zahvat.
3. BRUCELOZA ŽIVOTINJA
Vrijeme od zaražavanja do pojave simptoma životinja zavisi od vremena
bređosti kada je zaražavanje nastupilo pa je tako to vrijeme duže ako je
zaražavanje nastupilo u ranoj fazi bređosti. Pobačaji i prijevremena rođenja jave
se obično dvije sedmice do dva mjeseca nakon zaražavanja kod koza i ovaca,
odnosno pet mjeseci kod krava a kod kuja se najčešće događaju od sedme do
devete sedmice bređosti. U stadima ovaca i koza u kojima se bruceloza pojavi
prvi put može pobaciti čak 30% do 80% životinja.
Kod životinja koje su pobacile često se zapazi i zaostajanje posteljice. Koze i
ovce pobace najčešće jednom ali se ponovno zaražavanje materice i izlučivanje
uzročnika može javiti i za vrijeme slijedećih bređosti koje obično proteknu
normalno. Kod životinja koje su pobacile ali i kod onih koje nisu zapaža se
značajan pad mliječnosti iako su klinički znaci upale vimena veoma rijetki.
Akutna upala testesa može se javiti kod mužjaka što obično dovodi do
neplodnosti. Upale zglobova zabilježene su i kod mužjaka i kod ženki. Kod
ovaca i koza koje nisu bređe bolest najčešće protiče bez klinički vidljivih
simptoma.
B. melitensis može izazvati i kod goveda slične simptome kao i kod ovaca i
koza. Kod pasa infekcija izazvana sa B. melitensis često protiče bez kliničkih
simptoma ali su i kod ove životinjske vrste zabilježeni pobačaji i upale testesa.
Za pse je karakteristično da dolazi vrlo brzo do eliminacije ovog uzročnika iz
organizma.
Svaki pobačaj u stadima ovaca treba da bude uzbuna na brucelozu iako i druge
bolesti kao što je npr. Q groznica mogu izazvati slične simptome pa je zbog toga
neophodno postaviti laboratorijsku dijagnozu.
Slika 5. Laboratorijska dijagnostika bruceloze.
Pouzdana dijagnoza se postavlja samo laboratorijski (ispitivanje krvi). U našoj
zemlji Zakonom su propisane dijagnostičke metode brze aglutinacije (rose
bengal), kao orjentaciona metoda i RVK kao potvrdna metoda. U slučaju
pobačaja uzorke krvi slati odmah nakon pobačaja i dvije do tri sedmice kasnije
(zbog mogućih lažno negativnih rezultata). Sereološki pozitivni reaktori
smatraju se bolesnim životinjama i za njih se primjenjuju zakonom predviđene
mjere.
4. KONTROLA
B. melitensis u zdravo stado najčešće unese zaražena životinja zbog čega je
neophodno ispitivanje novonabavljenih životinja. Kontrola bruceloze može se
vršiti testiranjem životinja i uklanjanjem pozitivnih reaktora iz stada.
Interesantno je istaći da zaražene koze nakon pobačaja ili normalnog poroda još
dva do tri mjeseca vaginalnim iscjedkom izlučuju uzročnika, dok je taj period
kod ovaca kraći i obično traje 2 do 3 sedmice. Zbog toga je neophodno pozitivne
reaktore što prije ukloniti iz stada, pobačeni materijal ukloniti i spaliti a sva
mjesta koja su bila izložena zaraženim životinjama ili kontaminiranim
pobačenim materijalima neophodno je temeljito očistiti i dezinficirati (većina
komercijalnih dezinficijensa kao što su otopina hipoklorita, 70% etanol,
izopropanol, jodofori, 2% do 3% kaustična soda i drugi učinkovito djeluje na
brucele). Čišćenje pribora i opreme (veterinara, ljekara) vrši se suhom toplotom
[160-170°C najmanje 1 sat]. Otopine se mogu dekontaminirati kuhanjem kroz
10 minuta. Inaktivacija uzročnika u tečnom stajnjaku uspješno se može provesti
za 2 do 4 sedmice primjenom ksilena (1ml/litar) kalcium cianamida (20
kg/m3).
Bruceloza kao ozbiljan zdravsteveni i ekonomski problem u našoj zemlji
nameće i mogućnost vakcinacije (imunoprofilakse) malih preživara provjerenom
vakcinom. Kontinuiranim provođenjem ovog vida kontrole postiže se stvaranje
imune populacije životinja odnosno sprečava širenje bolesti.
U mnogim zemljama svijeta a naročito u zemljama mediterana u kontroli
infekcije izazvane sa B. melitensis uspješno se koriste žive oslabljene Rev 1
vakcine. Vakcinacija kao mjera kontrole bruceloze je dugotrajan proces i
provodi se tako da se prve godine radi masovna vakcinacija ovaca i koza (sve
životinje) a narednih 7 godina samo kod životinja u dobi od 3 do 6 mjeseci
koje se koriste za obnovu (remont) stada. Pošto se radi o živoj ali oslabljenoj
vakcini, ista može predstavljati rizik po zdravlje ljudi zbog čega se prilokom
davanja (potkožno ili u oko) osobe koje apliciraju moraju propisno zaštititi.
Treba reći i to da se vakcina ne smije davati bređim životinjama i da meso
vakcinisanih životinja nije za upotrebu 3 mjeseca nakon vakcinacije. Imunitet
(zaštita) od zaraze nakon vakcinacije traje 3 do 4 godine (što je obično životni vijek ovce). Važno je istaći da kod vakcinisanih mladih životinja imuni odgovor
(antitjela) traje 4 do 5 mjeseci a kod starijih i duže što može predstavljati
poteškoće u razlikovanju zaraženih od vakcinisanih životinja. Također, treba
odvojiti druge vrste životinja (goveda, svinje) od vakcinisanih ovaca i koza
najmanje 15 dana nakon vakcinacije jer se kod njih rijetko može javiti prolazan
serološki (antitijela) odgovor.
5. HIGIJENSKI ASPEKTI BORBE PROTIV BRUCELOZE
Nikada se ne smije zaboraviti da uzročnici bruceloze mogu izazvati oboljenje
i kod ljudi i kod životinja, odnosno da iz oboljelih životinja putem njihovih
proizvoda, izlučevina ili dijelova tijela kao što su mlijeko, posteljice (pometine)
i pobačeni fetusi mogu preči na čovjeka i kod njega izazvati brucelozu.
Ova činjenica nameće posebne mjere opreza, kako kod držalaca stoke –
farmera, tako i kod potrošača stočarskih proizvoda. Osim životinja (ovaca, koza,
goveda, svinja, pasa i slično), potencijalno oboljeli su i držaoci bolesnih
životinja, njihova djeca, njihove porodice, ali i kupci proizvoda od bolesnih
životinja, te njihova djeca i njihove porodice. Nestručno uklonjeni leševi
uginulih ili ubijenih životinja, kao i pobačeni fetusi i pometine postaju izvori
kontaminacije lokalnog tla i voda putem kojih se širi rizik za oboljevanje i onih
životinja i ljudi koji nisu bili u kontaktu sa oboljelim životinjama ili njihovim
proizvodima.
Bruceloza je dakle bolest koja za veoma kratko vrijeme može, ne samo
desetkovati populaciju stoke u određenom području ili državi, nego i biološki
ugroziti populaciju ljudi uključujući i njen najvažniji segment – reprodukciju.
Pravu inventuru stanja po ovom pitanju imat ćemo za 10 do 15 godina kada
danas inficirana djeca budu trebala postati spolno i reproduktivno aktivni mladi
ljudi. Porast broja sterilnih brakova, te relativno visoka učestalost smrtnih
slučajeva kod mladih uzrokovanih srčanim zastojima bit će, ako to već i nisu,
neki od najvažnijih pokazatelja propusta i grešaka iz prošlosti vezanih za
brucelozu.
Zoohigijenske smjernice i mjere u preventivnom djelovanju pri suzbijanju
uzročnika bruceloze uglavnom su determinirane njihovim biološkim potencijalom
reprodukcije (infektivnosti), načinima prenošenja, otpornosti u uvjetima vanjske
sredine i značajem za zdravlje ljudi.
Kada je riječ o zoohigijenskim mjerama u užem smislu moram napomenuti da
se one najčešće, što je potpuno pogrešno, isključivo svode na mjere DDD. Mjere
DDD su samo segment ukupnih zoohigijenskih ili bolje reči biosigurnosnih mjera, pa kada se ne provode programski (profilaktički) dodatno se umanjuju
očekivani efekti, ali i obezvređuje njihov značaj.
Paleta biosigurnosnih mjera započinje obaveznim karantenom pri uvozu
životinja, a završava utilizacijom i neškodljivim ukljanjanjem životinjskog
otpada. Između ove dvije krajnosti nalazi se cijeli spektar mjera od kojih su
najvažnije:
– odgovarajući sistemi smještaja životinja,
– odgovarajući režimi držanja životinja,
– separacija i izolacija životinja,
– dezinfekcione barijere,
– ograničeno i kontrolirano kretanje ljudi, životinja i transportnih
sredstava,
– higijena životinja, ishrane, napajanja i ispaše,
– higijena animalnih proizvoda i nusproizvoda,
– mehaničko čišćenje, te sanitarno pranje objekata i prateće opreme,
– biološki odmor objekata, ispusta i pašnjačkih površina,
– kontinuirano profilaktičko provođenje mjera DDD,
– asanacija pašnjaka i ispusta nakon dužeg, kontinuiranog
korištenja u proizvodnim ciklusima.
Uprkos provođenju svih ili većine navedenih biosigurnosnih mjera čak se i u
zemljama sa razvijenom stočarskom proizvodnjom javljaju različite bolesti
životinja. Tek se u takvim situacijama među zemaljama uređene i neuređene
stočarske proizvodnje drastično manifestiraju razlike u pristupu saniranja
uočenih zdravstvenih problema kod životinja, nerijetko i ljudi, sa jasnim
ishodom u korist prvih.
6. ŠTA FARMER TREBA URADITI U BORBI PROTIV BRUCELOZE?
Šta uraditi da se bolest ne pojavi?
– za pojavu bolesti dovoljna je samo jedna bolesna životinja ili kontakt
sa bolesnom životinjom, odnosno njenim izlučevinama iz drugog
stada,
– pravo i obaveza držaoca životinja je da kupuje i nabavlja zdrave
kontrolirane (adekvatno obilježene) jedinke čime čuva svoje i zdravlje
svoje djece i porodice, ali i zdravlje brojnih drugih ljudi,
– kupovinom zdravih obilježenih životinja sa odgovarajućim validnim
veterinarskim zdravstvenim uvjerenjem, te tražnjom svih relevantnih
veterinarskih garancija (veterinarskih uvjerenja) da su one zdrave ukoliko se radi o donacijama, sačuvat će se zdravlje stočnog fonda u
cjelini,
– apsolutno treba ispoštovati provođenje svih preventivnih veterinarskih
mjera kao što su tuberkulinizacija, tretmani protiv metilja, kontrola na
brucelozu, vakcinacije pasa i slične za sve životinje u posjedu bez
obzira na njihov broj ili namjenu,
– broj ovaca, koza, goveda i svinja, uskladiti sa mogućnostima smještaja,
osiguranja kvalitetne ishrane i napajanja, te plasmana njihovih
proizvoda bez obzira da li je taj plasman lokalni ili tržišni,
– apsolutni prioritet je preorijentacija ovčarske proizvodnje sa nomadske
na stacionarnu uz osiguranje kvalitetne zimske ishrane ovaca,
– po svaku cijenu spriječiti mješanje stada,
– stalno treba imati na umu da se transportovati mogu samo zdrave,
kontrolirane i obilježene životinje i to u namjenskim dezinficiranim
transportnim sredstvima,
– nakon svakog završenog transporta, transportno sredstvo, kod nas su to
najčešće kamioni, mora biti ponovo oprano i dezinficirano,
– transport i promet bolesnih životinja je krivično djelo koje spada u
kategoriju dijela koja ugrožavaju ljudski život i igranje je sa vlastitim
zdravljem, te zdravljem drugih ljudi i životinja
– u ovom smislu neophodno je isključiti i po svaku cijenu izbjegavati
transport ovaca pregonom (vlastitim nogama) bez obzira na provedenu
kontrolu jer tom prilikom zdrave ovce mogu doći u kontakt sa
bolesnim ovcama ili njihovim izlučevinama što znači veoma
vjerovatnu bolest u do tada zdravom stadu,
– svaki farmer ili držalac životinja, pored obaveze osiguranja njihovog
zdravlja, ima pravo tražiti od odgovarajućih stručnih službi konkretnu
pomoć u edukaciji za unapređenje držanja životinja, posebno pomoć
oko osiguranja zimske ishrane, pregonske ispaše, kvaliteta pašnjačkih
površina i slično,
– svaki farmer ili držalac životinja dužan je osigurati neškodljivo
uklanjanje životinjskih leševa i ostalog organskog otpada od životinja
iz svojih stada,
– svaki farmer ili držalac koji ne provodi gore navedene mjere, bez
obzira na broj životinja u svom posjedu, a obično je riječ o onima sa
malim brojem jedinki, predstavlja opasnost za sve druge koji ove mjere
provode, dok su njegove životinje potencijalni izvor zaraze širih
razmjera,
– nažalost, ovakvi “farmeri” koji “zaboravljajući” obaveze zbog malog
broja životinja (ovaca, goveda) imaju i relativno male gubitke, prvi
naplate te svoje gubitke, najglasniji su u traženju svojih prava, a nije
rijetkost da su i na čelu pojedinih lokalnih stočarskih asocijacija, – svaka promjena ponašanja životinja, pojava simptoma karakterističnih
za brucelozu kao što su naizgled bezrazložno umanjenje mliječnosti,
učestali pobačaji i prijevremeni porođaji, moraju biti razlogom za
uzbunu i provođenje vanredne zdravstvene kontrole,
– samo će neodgovoran farmer ignorirati ili zanemariti upozoravajuće
znakove rizikujući zdravlje svojih, ali i tuđih životinja, a takođe
rizikujući vlastito zdravlje, ali i zdravlje svoje porodice, komšija, te
brojnih drugih ljudi,
Šta uraditi pri sumnji na bolest ili kada je bolest potvrđena?
– stručna potvrda prisustva uzročnika bruceloze u stadu, odnosno
potvrda same bolesti, jasan je dokaz da jedan broj prethodno navedenih
preventivnih postupaka nije realiziran,
– već nakon pojave znakova koji pobuđuju sumnju u dobro zdravstveno
stanje životinja potrebno je odmah izdvojiti i od drugih zdravih
životinja izolirati one koje to po nekim pokazateljima nisu,
– ovaj postupak – postupak izolacije sumnjivih životinja, savjestan
farmer provodi sam ne čekajući da mu to neko drugi kaže,
– brza izolacija ponekad sprečava masovno širenje uzročnika, pomaže u
efikasnijem provođenju drugih stručnih mjera i svakako povećava
izglede za dobar ishod u borbi sa brucelozom,
– sve aktivnosti u manipuliranju sa životinjama koje izdvaja, njihovim
izlučevinama uključujući i pobaćene fetuse, odnosno pometine, farmer
provodi uz rigorozne mjere lične zaštite, te iste takve zaštite kod svih
drugih ljudi koji mu u tim aktivnostima pomažu,
– veoma važno je spriječiti prisustvo djece u ovakvim situacijama, to jest
djecu treba maksimalno zaštititi od bilo kakvog kontakta sa sumnjivim,
odnosno zaraznim materijalom,
– mjere lične zaštite obavezno je provoditi kako pri sumnji na bolest,
tako i nakon što je bolest potvrđena,
– mjere lične zaštite podrazumijevaju zaštitu usta, nosa i očiju čistim
mahramama ili čistom gazom koje će omogućiti disanje i isključiti
potrebu posezanja rukama u predjelu glave,
– mjere lične zaštite takođe podrazumijevaju korištenje zaštitnih
rukavica i čizama pri manipulaciji sa sumnjivim i bolesnim
životinjama, odnosno njihovim izlučevinama,
– dok se očekuje potvrda sumnje na brucelozu, a i nakon postavljanja
dijagnoze, izolirane životinje moraju biti apsolutno odvojene od ostalih
zdravih ili naizgled zdravih jedinki bez obzira da li su u štali ili na paši, – svako kretanje izoliranih životinja i kontakte sa drugim zdravim
životinjama treba apsolutno spriječiti i onemogućiti,
– izolirane životinje treba hraniti i napajati, ali proizvodno ne
iskorištavati,
– ovo znači da njihovu ishranu treba prilagoditi samo u cilju održavanja
života i potpunog prestanka proizvodnje mlijeka (zasušenje), a količine
mlijeka koje se dobiju do zasušenja treba apsolutno odvojiti od mlijeka
zdravih ili naizgled zdravih životinja,
– mlijeko, ali i meso na bolest sumnjivih i bolesnih izoliranih životinja
moraju biti termički tretirani, odnosno kuhani ili pečeni tako da
temperaturama od 90 do 100 o
C u trajanju od najmanje 30 minuta bude
izložena njihova unutrašnjost, a ne samo površina,
– na ovo treba paziti posebno pri pečenju mesa, jer navedene
temperature u navedenom vremenu izlaganja treba osigurati i u
dijelovima oko dugih kostiju (but, plećke, koljenice, leđa i slično),
– prisustvo krvi ili krvavih područja u pečenom mesu siguran su znak da
ono nije podvrgnuto odgovarajućem termičkom tretmanu, te da postoji
velika vjerovatnoća infekcije brucelama nakon jedenja takvog mesa,
– od mlijeka se ne smiju pripremati proizvodi za čije dobijanje nije
potrebno njegovo kuhanje kao što su puter, pavlaka, kiselo mlijeko i
sirevi, mlačenica i slično, niti se takvo mlijeko smije piti bez termičkog
tretmana, odnosno kuhanja,
– za svo vrijeme boravka u izolaciji izdvojenim životinjama treba
osigurati svakodnevnu odgovarajuću njegu kao što je skupljanje i
odvoženje džubra, uklanjanje pometina i pobačenih fetusa, uklanjanje
leševa uginulih životinja, te nastiranje čiste prostirke,
– sve ove zahvate treba provoditi isključivo uz ranije navedene mjere
lične zaštite – zaštite ljudi izvršilaca i obavezno bez prisustva djece, ali
i bez prisustva pasa, mačaka ili drugih životinja,
– nakon završenog čišćenja i uklanjanja cjelokupnog otpada, a prije
nastiranja čiste prostirke, neophodno je očišćeni prostor, ali i površinu
tijela životinja izuzimajući oči, poprskati rastvorom sirćetne kiseline
koji se priprema tako što se 1 litar domaćeg jabukovog ili vinskog
sirćeta pomiješa sa 49 litara čiste, odstajale vode,
– navedena količina rastvora dostatna je za jednokratni tretman 20 – 30
m
2
površine poda, odnosno prostora za izolaciju (tor, ispust, ograđeni
dio pašnjaka), ili za 30 – 40 odraslih ošišanih ovaca,
– sav otpad koji se očisti, uključujući i džubar, treba bez rasipanja
odvesti na lokaciju za ukopavanje koju prethodno treba odabrati na
suhom neplodnom i nepristupačnom zemljištu sa oskudnom
vegetacijom i bez bilo kakvih izvora vode, odnosno vodotokova (bara,
potoka, rijeka) u blizini, – pogrešno je za ove svrhe odabrati plodno zemljište, uključujući i
pašnjačke površine jer postoji rizik kontaminacije voda brucelama, a
preko njih zaražavanja zdravih životinja i ljudi,
– dno jame za ukopavanje leševa i otpada mora biti na dubini od
minimalno 2 metra od površine zemlje, a ostale dvije dimenzije
(dužina i širina, odnosno prečnik) treba uskladiti sa količinom otpada i
pretpostavkom da će se punjenje jame vršiti u više navrata,
– svako odlaganje otpada treba završiti njegovim prekrivanjem živim
krećom i tankim slojem zemlje pomiješane sa slamom ili suhim lišćem,
te improviziranim (privremenim) poklopcem jame koji mora spriječiti
pristup ljudima, drugim životinjama, uključujući i ptice, do sadržaja u
jami,
– po završenom čišćenju i odlaganju otpada u jamu, ali i nakon svakog
naknadnog kontakta sa bolesnim ili na bolest sumnjivim životinjama,
odnosno njihovim izlučevinama, neophodno je oprati ruke u rastvoru
sirćeta pripremljenog na ranije navedeni način,
– ovim rastvorom treba uvijek nakon završenog posla poprskati i druge
dijelove zaštitne odjeće i obuće (rukavice, gumene pantalone, čizme i
slično), dok mahrame i gazu, te dijelove odjeće koji se mogu prati
treba otkuhati u ključaloj vodi,
– kada jama za odlaganje otpada bude ispunjena sadržajem do dvije
trećine svoje zapremine, odnosno kada je odloženi otpadni materijal
popuni do visine od 60 cm ispod nivoa tla na kojem je iskopana, treba
izvršiti njeno trajno zatvaranje,
– zatvaranje se vrši nanošenjem završnog sloja živog kreća debljine 5 –
10 cm, na koji se potom nanese sloj slame ili suhog lišća pomiješanih
sa zemljom iste debljine, a potom sve zatrpa zemljom koju treba dobro
nabiti i utabati,
– poželjno je područje oko jame ograditi improviziranom ogradom
visokom minimalno 1 metar i time dodatno spriječiti nepoželjan
pristup ljudima i životinjama mjestu na kojem se vrši ili je završeno
ukopavanje infektivnog organskog materijala,
– nakon prestanka zaraze, uz stručnu asistenciju veterinara, obavezno je
izvršiti završnu dezinfekciju štala ili prostora u kojima su boravile
bolesne životinje, te takođe, uz stručnu asistenciju agronoma, izvršiti
asanaciju potencijalno kontaminiranih dijelova pašnjaka,
– obavezno je takođe sačuvati i odgovarajućim komunalnim službama
prezentirati tačne podatke o svim lokacijama jama za ukopavanje.
agrosrbija